BPS | Sefer Halilovic

Sefer Halilović - Biografija

Sefer Halilović je rođen u Prijepolju, 6. januara 1952. godine. Završio je Gimnaziju u Prijepolju, a školovao se na Vojnoj akademiji i Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Službovao je u Zadru, Mostaru i Đakovu. Neposredno pred rat živio je na relaciji Hrvatska - Srbija, jer je radio u Hrvatskoj, a visokoškolsko znanje sticao u Srbiji. Zahvaljući i ovoj mogućnost da neposredno vidi rađanje i bujanje srpskog i hrvatskog nacionalizma, i nepostojanje adekvatnog odgovora u BiH, odlučio je napustiti JNA i staviti se na raspolaganje državi BiH.  
13. septembra 1991. godine, napustio je JNA, bjegom  iz Komandno-štabne škole u Beogradu. Centrala Kontraobavještajne službe (KOS) bivše JNA je raspisala potjernicu za njim karakterišući ga: "izuzetno obrazovan, natprosječno inteligentan, potencijalni lider", uz napomenu da ga u slučaju hapšenja "treba likvidirati".

U Bosni se odmah uključio u pripreme za organiziranje otpora, kroz tada ilegalnu Patriotsku ligu RBiH.

Sedmog i osmog februara 1992. u selu Mehurići kod Travnika, održano je Vojno savjetovanje koje će kasnije dobiti epitet istorijsko, na kom su se sastali komandanti Regionalnih štabova i dio Glavnog štaba Patriotske lige BiH. Cilj savjetovanja je bilo usaglašavanje planova za odbranu po regijama i podjela zadataka za naredni period. Priprema ovog skupa je počela krajem 1991. kada je Sefer Halilović svim štabovima na terenu poslao uputstva: "Zadaci Regionalnih vojnih štabova". Bio je to dokument kojim su, između ostalog, postavljeni i temelji domaćoj namjenskoj industriji. Na početku Savjetovanja Halilović je podnio uvodno izlaganje o tadašnjoj vojnoj i političkoj situaciji i procjenu buduće strategije ratovanja. Osnova ovog izlaganja je sažeta u prve dvije tačke najvažnijeg dokumenta PL-a - "Direktive za odbranu suvereniteta RBiH". Izlaganja i izvještaji komandanata, neposredna razmjena mišljenja i saznanja, kompletirali su ovaj dokument koji je završen 25. februara, u Sarajevu. Sama "Direktiva" je rukom pisan tekst Sefera Halilovića, koji je kasnije prekucan i dostavljen komandantima Regionalnih štabova.
Na čelo Armije je imenovan 25. maja 1992. godine.

U vrijeme njegovog komandovanja ARBiH je bila višenacionalna vojska koja je uspješno vodila bitke sa tri države: Srbijom, Crnom Gorom i Hrvatskom, i separatističkim pokretima unutar države.

Smijenjen je, jer se nije slagao sa politikom etničke podjele zemlje 8. juna 1993, a na njegovo mjesto je imenovan Rasim Delić. Nakon Seferove smjene ARBiH je izgubila teritoriju veličine Crne Gore.

Svoje neslaganje sa politikom podjele zemlje i razmjene teritorija je ponovio na skupu najviših vojnih starješina ARBiH, održanom u Zenici, avgusta 1993. Tada je, između ostalog, rekao: "Duboko sam uvjeren da nam je za naše jedinstvo koje se na žalost nedovoljno potiče iz najviših organa države i vlasti; naprotiv guraju nas na nejedinstvo. Nejedinstvo se potiče iz vrha duhovnih i svjetovnih vlasti." Izjavio je da je principijelno protiv podjele BiH i da država, ni onda kada je mogla, pripadnicima Armije nije nabavila oružje, jer se "izvršila čista privatizacija narodne imovine, narodnih sredstava".

Neposredno nakon njegovog povratka iz Hercegovine, 26.10.1993. izvedena je združena operacija ARBiH i MUP-a pod nazivom Trebević 2. Tog dana Halilović je blokiran u svom kabinetu, a dan kasnije telefonom obavješten da se sa njim treba obaviti "informativni razgovor". U prostorijama SDB-a predstavnici Vojne i Državne bezbjednosti vodili su "informativni razgovor"  koji je trajao od 27.10. do 22.11.93. Svakodnevno saslušavanje je trajalo po najmanje 12h, a nekada čak i 17h u kontinuitetu, a tom prilikom Haliloviću nije rečeno u kom svojstvu se saslušava, niti mu je dato "Rješenje" o pritvoru izdato od strane Suda ili MUP-a. Prilikom saslušanja mu je uskraćeno pravo na advokata.

Na informativni razgovor je pozvan i novinar Oslobođenja Šefko Hodžić, koji se kod portirnice SDB-a nakratko sreo sa Halilovićem. Hodžić je taj susret kasnije opisao u svojoj knjizi: "Čim sam ušao kod Mujezinovića, nisam imao vremena ni da ga pozdravim, a on je počeo da galami. 'Šta
ste to dole, kraj portirnice opet mutili ti i Sefer?' - galamio je. Ali, nije dozvolio ni da
odgovorim, a nastavio je da grmi... Jedino sam uspio da povežem njegovu prijetnju da ćemo vidjeti 'ko će kome stomak rasporiti'. Nisam imao pojma ko bi to kome mogao stomak rasporiti... Eto, Munja kao glavni, priprjetio mi je. Mujezinović koji ima nižu funkciju,
zagalamio je". Nakon što je novinar odveden u kancelariju isljednika, ovaj mu je rekao: "Za to u što si se upetljao dobija se 20 godina robije ili smrtna kazna". Cijeli nastup ekipe SDB-a prema Hodžiću je imao za cilj iznuđivanje priznanja da je slao lažne izvještaje iz Hercegovine i "veličao Sefera", odnosno da se u eventualnom procesu privoli da bude svjedok protiv njega.

Za to vrijeme, Halilović je ispitivan o svim podacima koji se odnose na privatni, javni, politički život ili kako je to rekao jedan od tadašnjih istražitelja, oficir Vojne bezbjednosti Himzo Popović, na njega je jednostavno vršen psihološki pritisak u cilju iscrpljivanja. "Izjave su uzimane do kasno u noć. Termine i dužinu trajanja razgovora su diktirali službenici SDB-a. Najčešće su razgovori vođeni poslije 12h noću. Ja sam Halilovića pratio od mjesta saslušanja do prostorija Generalštaba kod Centralnog zatvora", rekao je Popović.

Čak je i na sjednici Predsjedništva, održanoj tih dana, Alija Izetbegović rekao kako je prigovarao na tretmanu kojem je on izložen. "Jedna stvar koju sam prigovorio je što je Sefer bio saslušavan do iza pola noći, to nije bilo potrebno, ja sam im to prigovorio, jer rekao sam da to nije bilo potrebno", rekao je Izetbegović.

Istraga nije dala nikakve rezultate, ali je Sefer, ipak, uklonjen iz ARBiH.

Godine 1996. je osnovao Bosanskohercegovačku patriotsku stranku, a godinu dana kasnije objavio knjigu "Lukava strategija" koja je postala najčitanija knjiga u BiH.
Ministar za socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice postao je 2001.godine. Za nekoliko mjeseci svog mandata, prema zvaničnim statistikama, vratio je više izbjeglih i prognanin nego prethodna vlast za pet godina.

U septemebru 2001, optužen je od Haškog tribunala, po komandoj odgovornosti, za zločine koje su pripadnici ARBiH, počinili u Grabovici i Uzdolu. Novembra 2005, oslobođen je svih optužbi.

Nakon oslobađanja, vratio se politici, obnavljajući stranku koja je za Izbore 2006. registrovana pod imenom BPS - Sefer Halilović.